Hajduk prvak Hrvatske!

Nakon serije loših izdanja, dva puta u Rijeci, u Kranjčevićevoj, kiksa u Zaprešiću, pa i onog (nama navijačima) najbolnijeg poraza u finalu kupa od mrskog rivala Rijeke, došlo je i to zadnje kolo, biti ili ne biti.

Usprkos najavama kako neće biti “ni dvi ijade svita na Pojud”, sjever je bio pun, a cijeli stadion je brojao od 25 do 30 tisuća gledatelja.  Torcida je i ovaj put svoj, navijački dio posla odradila profesionalno i uveličala proslavu titule brojnim događanjima na sjeveru. Sjeveroistok krcat, navijanje na razini, vođeno i koordinirano s megafonom. Transparenti uredno sjeveroistočnom dijelu gornje ograde i na cijeloj donjoj ogradi, brdo zastava na 2 štapa, par velikih “retro” barjaka i nekolicina malih bar zastava, samo su dio vizualnog imidža Torce koji se uvelike popravio u zadnje vrijeme. U 17-oj minuti podiže se vjerojatno najbolja Torcidina koreografija do sada. Šest tisuća crvenih i plavih zastavica, podijeljenih na okomite sektore i u sredini broj 17 od bijelih kartona sa žutim rubom. Cijeli stadion je na nogama i plješće sjeveru. Na krovovima iznad SI i SZ visjeli su transparenti sa ispisanim godinama u kojima je Hajduk osvajao prvenstva, dok su centralne ograde krasile poruke; “Prvaci 2005” i “još jedna titula u nizu…”. Vjerojatno je ovo samo jedan korak ka još boljim izdanjima, no o tom potom…

Pirotehnika je, ako je netko i sumnjao, bila na zavidnom nivou; prvo dimna zavjesa (narančasto-bijela), a kasnije dvije bakljade… Čisto da se zna tko je “tata” i na tom polju.

Podignute su i dvije parole jedna preminulom Torcidašu iz Tučepa, a druga za “našeg” Ćiru (odjebi od Hajduka..!). Profi odrađeno, kao i toliko puta do sada.

 

Prije same utakmice objavljeno je i kome Torcida daje trofej Hajdučko Srce. Ove godine bio je to Vladimir Balić koji je, naravno, pozdravljen pjesmom; “Balić je moj idol…”, uz njegov pozdrav sjeveru kroz suze i ljubljenje grba na dresu. Najave nekih novinara i ljudi iz Hajduka o tome kako će tartanom šetati bik, tovar i slično, nisu se obistinile, a i bolje, ipak smo mi sportska metropola Hrvatske, a ne cirkus Moira Orfei.

Utakmicu su obilježila i dva verbalna sukoba. Prilikom prvog se sjever posvađao sa ostatkom stadiona oko Ćire, a drugi se zbio prilikom ulaska policije na tartan, što je izazvalo pogrdne pjesme, salve zvižduka i uvreda, a poletjele su i stolice, poneka kamenica. Spomenimo to da je zapaljen transparent White Stonesa, koji se ovaj puta nisu pojavili..

Po zadnjem sučevu zvižduku počinje slavlje, igrači Hajduka slave sa Torcidom pred sjeverom, a uskoro po završetku utakmice je i službeno objavljena vijest da je Ćiro Blažević postao novim trenerom Hajduka. Široke narodne mase, čiji je ukus i mišljenje o dotičnom “gospodinu” kreirano od strane naših vrhunskih i nepristranih novinara, ovu su vijest većim dijelom prihvatile sa radošću, dok su oni najvjerniji (koje, logično, nitko nikad ništa ne pita) svoje rekli na utakmici. O samom nogometu nećemo trošiti riječi , ovo je ipak navijački časopis čiji novinari nisu ni od koga plaćeni da veličaju ovu veličanstvenu pobjedu Hajduka nad jako dobrim Varteksom, pobjedu čistu kao suza, bez ikakve mrlje ili kakvog prostora za sumnje u regularnost…

Kako je to sve skupa izgledalo možete pogledati na sljedećem linku: