U nedjelju 15.12. na zadnjoj utakmici ovog dijela sezone protiv Istre 1961. (2:1), pripadnici Torcide zbog zatvorene Sjeverne tribine stadiona smjestili su se na Istok.

Za vrijeme drugog poluvremena utakmice, točnije u 60. minuti podignuta je poruka pripadniku oldschool generacije Torcide, Branku Grbeši “Keli”, povodom Brankovog 60og rođendana.

“Oćeš se tući i kad budeš imao 60 godina? Sigurno neću, zato jer ih neću ni doživiti” – glasila je poruka, aludirajući na intervju koji je dao kao 30-godišnjak beogradskoj televiziji pred utakmicu u između Crvene Zvezde i Hajduka 1989e godine.

Kele je već 45 godina navijač Hajduka, a u tom je razdoblju bio na preko 300 gostovanja, što po domaćim što po europskim utakmicama. Sam je sebe, kaže, iznenadio, što je još uvijek živ.

I danas posjećuje utakmice Hajduka, ali ne baš intenzivno kao prije.

– Ja sam tada bio siguran da neću doživjeti 60 godina. Imao sam 30 i za mene su ljudi od 60 godina djelovali kao starci, računao sam tko bi to mogao doživjeti. Počeo sam rano ići na utakmice, s 12, 13 godina, prošao sam cijelu Jugoslaviju, dio Europe, živio dosta intezivno, činilo mi se da neću doživjeti starost, a evo sad se osjećam jednako mlad kao i tada.

Na pitanje jeli zadovoljan proživljenim, bi li nešto mijenjao, odgovorio je jasno :

– Ne bi ništa minja.

Na pitanje koja mu je najdraža utakmica koju pamti, odgovorio je:

– Bilo ih je puno, i u jugoslavenskoj i hrvatskoj i europskoj ligi, ali najupečatljivija mi je ostala ona u Beogradu na kojoj smo tukli Partizana 6:1. Imao sam 16 godina. Pokojni otac mi je skinuo patike da me spriječi da odem na utakmicu, ali ja sam pobjegao i bos otišao na vlak. Išao sam iz Splita putničkim vlakom do Perkovića, a onda dalje za Beograd, sve tako bos. Kad sam došao u Beograd, pozvonio sam na nekoj stambenoj zgradi na zvono i rekao jednom stanaru da su mi u vlaku ukrali patike. Bio je neki dobar čovjek i dao mi je patike od svog sina, pa čak i jesti i piti. Otišao sam na utkamicu na kojoj je Hajduk tukao Partizan 6:1 usred Beograda. Nije nas bilo puno, to su bila takva vremena, bilo nas je možda 300-400, ali stadion je bio pun, oko 55 tisuća ljudi. Kući sam se vratio u tuđim patikama i presretan zbog pobjede Hajduka.